Zakasnili 100 godina: U Siriji u vanrednim vijestima objavljeno da je ubijen Franz Ferdinand
Sirijska televizija, sa 100 godina zakašnjenja, kao bitnu i vanrednu vijest proteklog vikenda objavila je informaciju o atentatu u Sarajevu na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda.
Zakasnili 100 godina: U Siriji u vanrednim vijestima objavljeno da je ubijen Franz Ferdinand

BBC Arabia u tvitovima je objavio vijesti o 100. godišnjici atentata u Sarajevu, što zaposleni u informativnoj redakciji sirijske televizije nisu najbolje shvatili i vjerovali su da se radi o aktuelnim informacijama.

Novinar sirijske televizije objavio je kao vanrednu vijest da je Franz Ferdinand ubijen, uz napomenu da je 20 osoba povrijeđeno prilikom eksplozije konvoja.

Ovo elementarno nepoznavanje historije zaposlenog na sirijskoj televiziji, naišlo je na podsmijeh na socijalnim mrežama, objavio je Tanjug.

Rusija pred velikim geopolitičkim porazom? Putin zatražio ukidanje vlastite rezolucije o slanju ruske vojske u Ukrajinu s ciljem “zaštite sunarodnjaka”, Porošenko pohvalio: “Ovo je prvi praktični korak prema rješavanju krize”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D. Marjanović

  Utorak – 24. 06. 2014 | 15:00

 

 

(

 

FOTO: RIA Novosti

Odustaje li Moskva od potpore za pobunjenike na istoku Ukrajine ili ta potpora nikada nije niti postojala? To je pitanje na koje će se tražiti odgovor nakon najnovije vijesti koja stiže iz Rusije – naime, ruski predsjednik Vladimir Putin danas je od ruskog parlamenta zatražio ukidanje vlastite rezolucije od 1. ožujka o slanju oružanih snaga u Ukrajinu.

Podsjetimo, u trenutku eskalacije krize, nakon što je izveden oružani državni udar u Kijev, Putin je od parlamenta zatražio odobrenje za slanje vojske u Ukrajinu ističući kako je taj potez nužan u obrani “ruskih sunarodnjaka”, referirajući se na milijune etničkih Rusa koji žive većinom na prostoru istočne Ukrajine.

No, za razliku od istočne Ukrajine gdje su etnički Rusi i Ukrajinci miješani, u fokus je prvo došao poluotok Krim gdje su većina stanovnika Rusi. Uz potporu tamošnjih stanovnika, regionalnih političara, ali i ruskih vojnih snaga koje su brzinski i bez ijednog ispaljenog metka preuzele kontrolu nad vojnim lokacijama, održan je referendum nakon kojega Krim prelazi u sastav Ruske Federacije.

Nakon Krima dolazi do pobune u istočnim regijama Donjeck i Lugansk. Pobunjenici provode sličnu strategiju – preuzimaju kontrolu nad državnim zgradama, organiziraju referendum, proglašavaju Narodne Republike… ali pomoć Rusije, bar onakva kakva je viđena na Krimu, jednostavno ne dolazi.

Nove vlasti u Kijevu oprezno prilaze pobunjeničkim teritorijima, paržljivo pokreću prve akcije u strahu da bi ruska vojna invazija mogla započeti svakog trena – na kraju krajeva, Putin je jasno pred svima rekao kako će Rusija “braniti svoje sunarodnjake”. Dani prolaze, magnituda ukrajinske vojne ofenzive biva sve veća i veća. Tada se događa i strašan masakr u Odesi gdje su radikali žive spalili anti-vladine prosvjednike, među kojima je bilo i dosta etničkih Rusa.

To je možda bio i prijelomni trenutak. Kijev je uvidio ruski blef, da od zaštite sunarodnjaka zapravo neće biti ništa. Neposredno zatim kreće daleko žešća vojna ofenziva na istok zemlje. Počinju se bez imalo obzira granatirati rezidencijalne četvrti po Slaviansku i Kramatorsku, usred dana izvode se zračni napad na Lugansk, a po svemu sudeći Kijev se ne ustručava koristiti ni zabranjeno oružje poput bijelog fosfora i sličnih supstanci.

Iz opkoljenog i tjednima bombardiranog Slavianska stižu očajni vapaji za pomoć, ali i gnjev zbog ruske reakcije – tj. nedostatka ruske reakcije (opširnije: Veliki pregled stanja na istoku Ukrajine i osvrt ruskih analitičara na upozorenje Strelkova da nakon “Ukrajinska zime” dolazi “Moskovski Maidan”).

Može se tvrditi kako Kremlj nije pokrenuo ove pobune na istoku Ukrajine te kako su one zaista autentičan otpor naroda protiv novih vlasti u Kijevu. No, Moskva ipak snosi odgovornost za ovu situaciju u Ukrajini, pa i žrtve na istoku. Da je Rusija odmah poručila kako nikada neće poduprijeti pobunu na istoku zemlje, može se spekulirati da se ista ne bi niti dogodila.

Politikantstvo je uvelike odigralo tragičnu ulogu – Putin nije želio pred vlastitim narodom reći da se potpora sunarodnjacima neće pružiti, naročito ne u trenutku kada mu je popularnost u Rusiji naglo skočila nakon situacije na Krimu. Ti podaci nam govore kako je većina Rusa u Rusiji očekivala pomoć za istočne samoproglašene Narodne Republike, ali izgleda da od te pomoći neće biti ništa.

Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov prije nekoliko trenutaka je poručio: “Zbog početka trostranih pregovora po pitanju rješavanja situacije na prostoru istoka Ukrajine, predsjednik je zatražio od federativnog vijeća da se ukine rezolucija o uporabi ruskih oružanih snaga na teritoriju Ukrajine”.

Zamjenik predsjednika vijeća za međunarodne poslove, Andrej Klimov, potvrdio je kako će gornji dom ruskog parlamenta već sutra usvojiti ovaj zahtjev te ukinuti rezoluciju kojom se odobrava slanje ruske vojske u Ukrajinu.

 

Mjesto na kojem počinje budućnost

DRUGAČIJI SVIJET JE MOGUĆ

ritn by: Š. Dumanić | 17.06.2014.

 

 

“Moramo prihvatiti i slaviti raznolikost i poštivati druge” riječi su dobitnice Nobelove nagrade za mir, Mairead Maguire, koja je apelirala na sve učesnike svjetskog mirovnog susreta da Sarajevo „bude polazna točka za odvažni početak općeg poziva za mir – ukidanjem militarizma”. Sarajevo je za ovaj susret odabrano u okviru obilježavanja 100 godina od Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, s čijim se ciklusom, posljedicama i opasnostima novih sukoba, nosimo do danas. Zanimljiv je simbol koji je grad odabrao kako bi obilježio ovaj događaj – slika Gavrila Principa na jednoj, a Franza Ferdinanda na drugoj strani zgrade gradskog muzeja!

“Moramo se suprotstaviti opasnosti od ratova u svijetu, još intenzivnije nego dosad, i trebamo uložiti puno više energije te organizirati više međunarodnih akcija kako bismo se uključili u pitanja o ratu i miru”, kaže se u zajedničkoj izjavi 900 sudionika i aktivista Peace Event Sarajevo 2014. iz 32 zemlje, koji se u ovom gradu održavao početkom mjeseca.

Svi oni koji su došli u Sarajevo na dugo najavljivano događanje organizirano od strane nekoliko velikih civilnih organizacija dobili su više od očekivanog, a jednostavno nisu mogli u isto vrijeme biti na više mjesta. Ukratko, u tri dana održano je 190 radionica, nekoliko konferencija, niz umjetničkih i kulturnih događaja, te mirovni kamp mladih. Ali, oni su prije svega došli pokazati (i doživjeti) da je drugačiji svijet zaista moguć.

Nažalost, nije se moglo biti na više mjesta u isto vrijeme (FOTO: peaceeventsarajevo2014.eu)

To su ljudi koji godinama, neki i desetljećima ili cijelog svog života, posvećuju izgradnji tog svijeta. O čemu se tu radi pokušajmo doznati ovako: postavite sebi ili bilo kome pitanje da zamisli svijet (obitelj, ulicu, grad) koji živi u miru, ljubavi, slozi i punoj solidarnosti, i neka to napiše – vidjet ćete mršav rezultat. Obrnuto, ako i djetetu već postavite zadatak da zamisli sukob, nadmetanje, ratnu paljbu i slično, dobit ćete puno ispisanih stranica. Jednostavno, teško je zamisliti svijet čija struktura nam je strana (izvan iskustva) ili apstraktna (kao u religijama), dok nam je nasilna civilizacija (represivna kultura) potpuno poznata i usvojena iznutra, te nam nije teško u tom ključu bilo što zamisliti i izraziti. Eto o kakvoj se onda novoj planeti radi! To je nepregledna mogućnost izgradnje novog svijeta, novih odnosa, novih ljudskih ‘krajolika’…

Međunarodni koordinacioni odbor u kojem su bili predstavnici talijanskog Civil Peace Corps, francuskog i bosanskohercegovačkog ogranka Helsinki Citizens Assembly, Nansen Dialog Centra, organizacije Mir iz Italije i nekoliko drugih sačinili su veoma široku platformu kako tematski, tako i za moguće sudjelovanje, pri čemu se već kod formuliranja tema i sudionika programa uključio veliki broj organizacija i mirovnjaka.  Po nekima je ovakav susret neka vrsta nadomjeska za Social Forum, ‘ukraden’ od strane etabliranih ‘profesionalnih aktivista’ (vidi o tome npr. ovaj link).

Mjesto na kojem je počelo 20. stoljeće

Prije svega, Sarajevo je odabrano za svjetski mirovi susret u okviru obilježavanja 100 godina od Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, s čijim se ciklusom i posljedicama, militarističkim duhom i militarizacojm, opasnostima i realnostima novih sukoba, nosimo do danas. Zanimljiv je simbol koji je grad odabrao kako bi obilježio ovaj događaj – slika Gavrila Principa na jednoj, a Franza Ferdinanda na drugoj strani zgrade gradskog muzeja! Rad je to autora Amera Mržljaka izabranog na natječaju Muzeja Sarajeva.

Stoljeće je to krvavih ratova, diktatura i teške borbe za slobodu i socijalnu državu (FOTO: Facebook/Damir Imamović)

Ovaj izbor nikoga ne ostavlja ravnodušnim – postavlja se niz pitanja – od nade u konačno europsko pomirenje, do straha od novih podvala i sukoba; povijest i njeni strahovi kao da su nam ušli pod kožu. Naime, dva lika spojena su porukom „The street corner that started the 20th century“. Stoljeće je to krvavih ratova, diktatura i teške borbe za slobodu i socijalnu državu – koja je upravo dovedena u pitanje, kao najvažnija tekovina tih građanskih borbi i otpora.

Gradonačelnici za mir

Prostori Doma sindikata, Bosanskog kulturnog centra, Goethe instituta, Grand hotela i još nekih gradskih središta, tri do četiri dana su vrvjeli od aktivnosti, međusobnog prenošenja znanja i spoznaja, susreta ljudi koji u svojim sredinama rade slične stvari, tematskih susreta, a neke su organizacije iskoristile priliku i za svoje redovne godišnje sastanke (kao Pax Cristi ili Gradonačelnici svijeta za mir).

Tako je asocijacija Gradonačelnici za mir upriličila susret dvadesetak načelnika i gradonačelnika iz cijele Bosne i Hercegovine. Jedan od susreta pod nazivom „Vizija gradonačelnika za mir 2020.“ održan u Gradskoj vijećnici bio je nastavak susreta u Beču i Ypreu o nuklearnom naoružanju i kampanji za njegovo uklanjanje. Inače asocijacija Gradonačelnici za mir trenutno broji preko 6000 članova, a iz Hrvatske je u Sarajevo stigao gradonačelnik Biograda.

Neka su mjesta bila posebno posjećena (FOTO: peaceeventsarajevo2014.eu)

Neke su konferencije bile posebno posjećene. Women’s International League for Peace and Freedom – WILPF organizirala je vrlo zapaženu konferenciju protiv seksualnog nasilja u ratu, a u okviru priprema za londonski svjetski samit na tu temu, koji je upravo počeo.

Dvorana D Bosanskog kulturnog centra u kojoj su se odvijale diskusije na teme rodne ravnopravnosti, nasilja, rata, otpora i djelovanja žena protiv rata i militarizacije, a posebno žena žrtava ratnog nasilja, bila je uvijek puna, uz aktivno sudjelovanje publike iz cijelog svijeta. Skoro je nemoguće opisivati teme, pa zainteresiranima može pomoći link koji vodi na programe ovog događaja.

Mir je cilj –  nenasilje je sredstvo

Poznati slogan mirovnjaka najbolje govori o nastojanjima na kulturnoj promjeni u svijetu – promjeni nasilne kulture u onu nenasilnu. U tome je kultura glavno polje djelovanja. Nije naravno bilo teško u Sarajevu organizirati umjetnički dio programa. Kao i uvijek briljirao je međureligijski zbor “Pontamina”, potom mladi muzičari iz grupe “BalsiKa” puni vitalnosti i pozitivne energije.

Naglašavana je važnost UNESCO-ovog programa kulture mira kao alternative ratu i militarizaciji, dok su aktivisti pozvani da se bore za njihovo izvanškolsko i školsko učenje.

Upriličen je i koncert solidarnosti sa žrtvama poplava u regiji, na kojem je nastupalo više muzičkih sastava iz Bosne i Hercegovine, ali i Manfred Maurenbrecher iz Njemačke. Open-air koncert bio je posvećen sjećanju na Peta Seegera, američkog folk pjevača i aktivistu.

Mjesto na kojem počinje budućnost?

Na završnoj skupštini mirovnjaka bili su razmatrani načini za zajedničko djelovanje, posebice zajedničke akcije u 2015. godini, organiziranje nove međunarodne konferencije žena, „prelaženje granica“ protiv “utvrde Evrope”, akcije za mir u Siriji, protesti zbog prijetnji rata u Evropi, te međunarodna kampanja za smanjenje vojne potrošnje. Ove ciljeve saopćio je Press Peace Event Sarajevo 2014. na kraju susreta.

Mairead Maguire zavapila je da se prihvate i slave raznolikosti (FOTO: peacepeople.com)

Upućene su mirovne poruke Noama Chomskog, Hildegard Goss-Mayr, Verdiane Grossi, Chica Whitakera, te su ih također uputile Jasmila Žbanić i Mairead Maguire. One su našle zajednički jezik sa svim sudionicima i njihovim porukama, a posebno mnogobrojnim bosanskohercegovačkim učenicima i studentima, koji su došli na skup, budućim aktivistima za mir.
 
“Moramo prihvatiti i slaviti raznolikost i poštivati druge” riječi su Mairead Maguire, koja je također apelirala na sve učesnike Peace Eventa da  Sarajevo „bude polazna točka za odvažni početak općeg poziva za mir – ukidanjem militarizma.”

Lupiga.com 

POKAJNIK ILI POKOJNIK: Dodik se pokušava dodvoriti američkoj administraciji!

Dodik na sve načine pokušava organizovati sastanak sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom i ne žali novca za lobiste koji bi ga doveli do drugog čovjeka SAD-a.

 

Dodik je procijenio da bi do Bajdena mogao doći preko Vilijama Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora SAD u Hrvatskoj i Srbiji, sa kojim je već imao nekoliko sastanaka. Dodik je Montgomeriju obećao odličnu novčanu nagradu, ako mu uspije organizovati susret sa Bajdenom.

Sve ovo potvrđuje da je Dodikova “ruska priča” čisti politički marketinški trik i najobičnija laž, i da njegova pozicija u Moskvi nije ni blizu one kakvom je želi predstaviti.

Od “spasonosnog” ruskog kredita, koji je prije par mjeseci najavio Dodik, ni traga ni glasa, kao što je netragom nestala i ogromna ruska pomoć poplavljenim područjima, koju je posle posjete Sant Peterburgu najavio Dodik.

U Dodikovu “prorusku politiku” sumnjaju i sami ruski mediji, pa je tako “Glas Rusije” nedavno objavio analizu prema kojoj ulazak BiH u NATO, uz pristanak Republike Srpske, nije prazna priča.

“Glas Rusije” naveo je da predstavnik iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH, Ana Trišić-Babić, koja je na funkciji predsednika “Komisije za NATO integracijski proces BiH”, kao i na funkciji zamenika ministra spoljnih poslova BiH, svakim danom i svojim postupcima gura Republiku Srpsku bliže NATO.

“Sve to ne bi bilo čudno da ona nije predstavnik iz Republike Srpske, kao i svi ostali političari iz Republike Srpske na nivou BiH koji sve ovo podržavaju, a ne zaboravimo, predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima su izabrani od strane naroda na izborima, pa se postavlja pitanje iskrenosti svih politačara iz Republike Srpske koji djeluju u ovom pravcu”, naveo je “Glas Rusije” u svojoj analizi.

Ovaj medij podsjeća da je i navodni referendum u Republici Srpskoj o pristupanju NATO-u “prazna priča”, jer postoji Odluka Savjeta ministara BiH o uspostavljanju “Komisije za NATO integracioni proces BiH”, na čijem je čelu upravo Trišić-Babić, kao i Zakon o odbrani u kojem se u čl. 84 govori da će BiH učiniti sve potrebne aktivnosti kako bi ušla u NATO.

Ruski medij podsjeća i da je Predsjedništvo BiH, sa Nebojšom Radmanovićem na čelu, još u decembru 2006. godine donijelo “Odluku o prihvatanju okvirnog dokumenta NATO-vog programa PfP”.

“Posle ovog svega navedenog, činjeničnog stanja, ne možemo a da ne zaključimo da političari iz Republike Srpske uvaljuju svim silama Republiku Srpsku u NATO. Kako se to može opovrgnuti poslije opisanog činjeničnog stanja?”, naveo je “Glas Rusije.

Slobodan Vasković blog

POKAJNIK ILI POKOJNIK: Dodik se pokušava dodvoriti američkoj administraciji!

Dodik na sve načine pokušava organizovati sastanak sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom i ne žali novca za lobiste koji bi ga doveli do drugog čovjeka SAD-a.

Dodik je procijenio da bi do Bajdena mogao doći preko Vilijama Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora SAD u Hrvatskoj i Srbiji, sa kojim je već imao nekoliko sastanaka. Dodik je Montgomeriju obećao odličnu novčanu nagradu, ako mu uspije organizovati susret sa Bajdenom.

Sve ovo potvrđuje da je Dodikova “ruska priča” čisti politički marketinški trik i najobičnija laž, i da njegova pozicija u Moskvi nije ni blizu one kakvom je želi predstaviti.

Od “spasonosnog” ruskog kredita, koji je prije par mjeseci najavio Dodik, ni traga ni glasa, kao što je netragom nestala i ogromna ruska pomoć poplavljenim područjima, koju je posle posjete Sant Peterburgu najavio Dodik.

U Dodikovu “prorusku politiku” sumnjaju i sami ruski mediji, pa je tako “Glas Rusije” nedavno objavio analizu prema kojoj ulazak BiH u NATO, uz pristanak Republike Srpske, nije prazna priča.

“Glas Rusije” naveo je da predstavnik iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH, Ana Trišić-Babić, koja je na funkciji predsednika “Komisije za NATO integracijski proces BiH”, kao i na funkciji zamenika ministra spoljnih poslova BiH, svakim danom i svojim postupcima gura Republiku Srpsku bliže NATO.

“Sve to ne bi bilo čudno da ona nije predstavnik iz Republike Srpske, kao i svi ostali političari iz Republike Srpske na nivou BiH koji sve ovo podržavaju, a ne zaboravimo, predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima su izabrani od strane naroda na izborima, pa se postavlja pitanje iskrenosti svih politačara iz Republike Srpske koji djeluju u ovom pravcu”, naveo je “Glas Rusije” u svojoj analizi.

Ovaj medij podsjeća da je i navodni referendum u Republici Srpskoj o pristupanju NATO-u “prazna priča”, jer postoji Odluka Savjeta ministara BiH o uspostavljanju “Komisije za NATO integracioni proces BiH”, na čijem je čelu upravo Trišić-Babić, kao i Zakon o odbrani u kojem se u čl. 84 govori da će BiH učiniti sve potrebne aktivnosti kako bi ušla u NATO.

Ruski medij podsjeća i da je Predsjedništvo BiH, sa Nebojšom Radmanovićem na čelu, još u decembru 2006. godine donijelo “Odluku o prihvatanju okvirnog dokumenta NATO-vog programa PfP”.

“Posle ovog svega navedenog, činjeničnog stanja, ne možemo a da ne zaključimo da političari iz Republike Srpske uvaljuju svim silama Republiku Srpsku u NATO. Kako se to može opovrgnuti poslije opisanog činjeničnog stanja?”, naveo je “Glas Rusije.

Slobodan Vasković blog

POKAJNIK ILI POKOJNIK: Dodik se pokušava dodvoriti američkoj administraciji!

Dodik na sve načine pokušava organizovati sastanak sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom i ne žali novca za lobiste koji bi ga doveli do drugog čovjeka SAD-a.

 

Dodik je procijenio da bi do Bajdena mogao doći preko Vilijama Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora SAD u Hrvatskoj i Srbiji, sa kojim je već imao nekoliko sastanaka. Dodik je Montgomeriju obećao odličnu novčanu nagradu, ako mu uspije organizovati susret sa Bajdenom.

Sve ovo potvrđuje da je Dodikova “ruska priča” čisti politički marketinški trik i najobičnija laž, i da njegova pozicija u Moskvi nije ni blizu one kakvom je želi predstaviti.

Od “spasonosnog” ruskog kredita, koji je prije par mjeseci najavio Dodik, ni traga ni glasa, kao što je netragom nestala i ogromna ruska pomoć poplavljenim područjima, koju je posle posjete Sant Peterburgu najavio Dodik.

U Dodikovu “prorusku politiku” sumnjaju i sami ruski mediji, pa je tako “Glas Rusije” nedavno objavio analizu prema kojoj ulazak BiH u NATO, uz pristanak Republike Srpske, nije prazna priča.

“Glas Rusije” naveo je da predstavnik iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH, Ana Trišić-Babić, koja je na funkciji predsednika “Komisije za NATO integracijski proces BiH”, kao i na funkciji zamenika ministra spoljnih poslova BiH, svakim danom i svojim postupcima gura Republiku Srpsku bliže NATO.

“Sve to ne bi bilo čudno da ona nije predstavnik iz Republike Srpske, kao i svi ostali političari iz Republike Srpske na nivou BiH koji sve ovo podržavaju, a ne zaboravimo, predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima su izabrani od strane naroda na izborima, pa se postavlja pitanje iskrenosti svih politačara iz Republike Srpske koji djeluju u ovom pravcu”, naveo je “Glas Rusije” u svojoj analizi.

Ovaj medij podsjeća da je i navodni referendum u Republici Srpskoj o pristupanju NATO-u “prazna priča”, jer postoji Odluka Savjeta ministara BiH o uspostavljanju “Komisije za NATO integracioni proces BiH”, na čijem je čelu upravo Trišić-Babić, kao i Zakon o odbrani u kojem se u čl. 84 govori da će BiH učiniti sve potrebne aktivnosti kako bi ušla u NATO.

Ruski medij podsjeća i da je Predsjedništvo BiH, sa Nebojšom Radmanovićem na čelu, još u decembru 2006. godine donijelo “Odluku o prihvatanju okvirnog dokumenta NATO-vog programa PfP”.

“Posle ovog svega navedenog, činjeničnog stanja, ne možemo a da ne zaključimo da političari iz Republike Srpske uvaljuju svim silama Republiku Srpsku u NATO. Kako se to može opovrgnuti poslije opisanog činjeničnog stanja?”, naveo je “Glas Rusije.

Slobodan Vasković blog

POKAJNIK ILI POKOJNIK: Dodik se pokušava dodvoriti američkoj administraciji!

Dodik na sve načine pokušava organizovati sastanak sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom i ne žali novca za lobiste koji bi ga doveli do drugog čovjeka SAD-a.

 

Dodik je procijenio da bi do Bajdena mogao doći preko Vilijama Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora SAD u Hrvatskoj i Srbiji, sa kojim je već imao nekoliko sastanaka. Dodik je Montgomeriju obećao odličnu novčanu nagradu, ako mu uspije organizovati susret sa Bajdenom.

Sve ovo potvrđuje da je Dodikova “ruska priča” čisti politički marketinški trik i najobičnija laž, i da njegova pozicija u Moskvi nije ni blizu one kakvom je želi predstaviti.

Od “spasonosnog” ruskog kredita, koji je prije par mjeseci najavio Dodik, ni traga ni glasa, kao što je netragom nestala i ogromna ruska pomoć poplavljenim područjima, koju je posle posjete Sant Peterburgu najavio Dodik.

U Dodikovu “prorusku politiku” sumnjaju i sami ruski mediji, pa je tako “Glas Rusije” nedavno objavio analizu prema kojoj ulazak BiH u NATO, uz pristanak Republike Srpske, nije prazna priča.

“Glas Rusije” naveo je da predstavnik iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH, Ana Trišić-Babić, koja je na funkciji predsednika “Komisije za NATO integracijski proces BiH”, kao i na funkciji zamenika ministra spoljnih poslova BiH, svakim danom i svojim postupcima gura Republiku Srpsku bliže NATO.

“Sve to ne bi bilo čudno da ona nije predstavnik iz Republike Srpske, kao i svi ostali političari iz Republike Srpske na nivou BiH koji sve ovo podržavaju, a ne zaboravimo, predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima su izabrani od strane naroda na izborima, pa se postavlja pitanje iskrenosti svih politačara iz Republike Srpske koji djeluju u ovom pravcu”, naveo je “Glas Rusije” u svojoj analizi.

Ovaj medij podsjeća da je i navodni referendum u Republici Srpskoj o pristupanju NATO-u “prazna priča”, jer postoji Odluka Savjeta ministara BiH o uspostavljanju “Komisije za NATO integracioni proces BiH”, na čijem je čelu upravo Trišić-Babić, kao i Zakon o odbrani u kojem se u čl. 84 govori da će BiH učiniti sve potrebne aktivnosti kako bi ušla u NATO.

Ruski medij podsjeća i da je Predsjedništvo BiH, sa Nebojšom Radmanovićem na čelu, još u decembru 2006. godine donijelo “Odluku o prihvatanju okvirnog dokumenta NATO-vog programa PfP”.

“Posle ovog svega navedenog, činjeničnog stanja, ne možemo a da ne zaključimo da političari iz Republike Srpske uvaljuju svim silama Republiku Srpsku u NATO. Kako se to može opovrgnuti poslije opisanog činjeničnog stanja?”, naveo je “Glas Rusije.

Slobodan Vasković blog

POKAJNIK ILI POKOJNIK: Dodik se pokušava dodvoriti američkoj administraciji!

 

Dodik na sve načine pokušava organizovati sastanak sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom i ne žali novca za lobiste koji bi ga doveli do drugog čovjeka SAD-a.

 

Dodik je procijenio da bi do Bajdena mogao doći preko Vilijama Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora SAD u Hrvatskoj i Srbiji, sa kojim je već imao nekoliko sastanaka. Dodik je Montgomeriju obećao odličnu novčanu nagradu, ako mu uspije organizovati susret sa Bajdenom.

Sve ovo potvrđuje da je Dodikova “ruska priča” čisti politički marketinški trik i najobičnija laž, i da njegova pozicija u Moskvi nije ni blizu one kakvom je želi predstaviti.

Od “spasonosnog” ruskog kredita, koji je prije par mjeseci najavio Dodik, ni traga ni glasa, kao što je netragom nestala i ogromna ruska pomoć poplavljenim područjima, koju je posle posjete Sant Peterburgu najavio Dodik.

U Dodikovu “prorusku politiku” sumnjaju i sami ruski mediji, pa je tako “Glas Rusije” nedavno objavio analizu prema kojoj ulazak BiH u NATO, uz pristanak Republike Srpske, nije prazna priča.

“Glas Rusije” naveo je da predstavnik iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH, Ana Trišić-Babić, koja je na funkciji predsednika “Komisije za NATO integracijski proces BiH”, kao i na funkciji zamenika ministra spoljnih poslova BiH, svakim danom i svojim postupcima gura Republiku Srpsku bliže NATO.

“Sve to ne bi bilo čudno da ona nije predstavnik iz Republike Srpske, kao i svi ostali političari iz Republike Srpske na nivou BiH koji sve ovo podržavaju, a ne zaboravimo, predstavnici Republike Srpske u zajedničkim organima su izabrani od strane naroda na izborima, pa se postavlja pitanje iskrenosti svih politačara iz Republike Srpske koji djeluju u ovom pravcu”, naveo je “Glas Rusije” u svojoj analizi.

Ovaj medij podsjeća da je i navodni referendum u Republici Srpskoj o pristupanju NATO-u “prazna priča”, jer postoji Odluka Savjeta ministara BiH o uspostavljanju “Komisije za NATO integracioni proces BiH”, na čijem je čelu upravo Trišić-Babić, kao i Zakon o odbrani u kojem se u čl. 84 govori da će BiH učiniti sve potrebne aktivnosti kako bi ušla u NATO.

Ruski medij podsjeća i da je Predsjedništvo BiH, sa Nebojšom Radmanovićem na čelu, još u decembru 2006. godine donijelo “Odluku o prihvatanju okvirnog dokumenta NATO-vog programa PfP”.

“Posle ovog svega navedenog, činjeničnog stanja, ne možemo a da ne zaključimo da političari iz Republike Srpske uvaljuju svim silama Republiku Srpsku u NATO. Kako se to može opovrgnuti poslije opisanog činjeničnog stanja?”, naveo je “Glas Rusije.

Slobodan Vasković blog

Izvinjavam se što sam preživio!

• Novice

PISMO ŽRTVE DARIJU KORDIĆU

ritn by: Elvedin Kermo | 20.06.2014.

 

Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza, napisao je otvoreno pismo Dariju Kordiću. U tom pismu ogorčeni Kermo Kordića poziva da oprosti svim stanovnicima Ahmića koji su preživjeli strašni zločin, zbog kojeg je bivši visoki politički dužnosnik HDZ BiH optužen za ratne zločine i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Da ti se predstavim, piše Kermo, “ja sam Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza. I mislim da je to dovoljno i da je to najkraća biografija ikada napisana. Ti dobro znaš moje prezime i gdje su Ahmići. Mislim da ti je sve jasno.” Darija Kordića, podsjetimo, ekstremna hrvatska desnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nakon povratka iz zatvora predstavila je kao nevino osuđenog čovjeka i moralnu vertikalu Hrvatske.

 

Uzoriti ratni zločinče! 

Nadam se da si se odmorio od trenutka slijetanja u Hrvatsku do danas. Uz BiH navijam i za Hrvatsku u Brazilu i ponosan što u Hrvatskoj žive i moji Bošnjaci i Bosanci duže od tebe. Izvini zbog toga. Navijam za onu komšijsku Hrvatsku, normalnu, a ne za tvoju kakvu je ti smatraš, ustašku i isključivu. Izvini i zbog toga.

Dragi ratni uzniče! 

Moje javljanje je prirodne naravi, iz učtivosti, a razlog je svekolika isprika ovim putem za sve nepravde koje trpiš i koje ti se stavljaju na teret.

Vrlopoštovani krvniče! 

Da ti se kao prvo predstavim. Ja sam Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza. I mislim da je to dovoljno i da je to najkraća biografija ikada napisana. Ti dobro znaš moje prezime i gdje su Ahmići. Mislim da ti je sve jasno.

 

 

Poštovani ratni osuđeniče! 

Želim ti se uljudno izviniti što navijam za Hrvatsku jer ne gledam je po onome što budale pale zastave moje države. Izvinjavam ti se što sam ostao živ, a valjda nisam trebao, po tvojim uzusima. Primi moju ispriku što nisam ubijen tog 16. aprila 1993. godine u Ahmićima jer da sam ubijen tada onda ti ovo ne bih pisao.

Vrlocijenjeni katile! 

Oprosti svim mojim Ahmićanima koji su preživjeli tvoj pokolj, a po tebi nisu trebali. Izvini što su te rastezali po haaškom sudu, što su te razvlačili i na kraju osudili. Oprosti zbog toga! Ti znaš da si nevin i niko drugi ne mora u to vjerovati.

Poštovani “koljaču”! 

Oprosti što nisam bio na svečanom dočeku na aerodromu u Zagrebu kad si kao uznik i moralna vertikala hrvatske jedinice “Jokera” sletio na sveto europsko tlo u Hrvatskoj. Izvinjavam ti se u ime svih nas što nismo bili na tom spektakularnom dočeku. Nikada to sebi oprostiti nećemo jer je to bila prilika da dočekamo našu perjanicu u EU-u. Žalim za tom prilikom. Suze mi same teku. Voljeni moj genocidašu!  Nisam biskup koji te je dočekao da ti oprostim grijehe, ali ti mogu obećati jedno, nikada te neću proklinjati jer Božji prokletnici ne zaslužuju ljudsko prokletstvo.

Lupiga.Com

Izvinjavam se što sam preživio!

• Novice

PISMO ŽRTVE DARIJU KORDIĆU

ritn by: Elvedin Kermo | 20.06.2014.

 

 

Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza, napisao je otvoreno pismo Dariju Kordiću. U tom pismu ogorčeni Kermo Kordića poziva da oprosti svim stanovnicima Ahmića koji su preživjeli strašni zločin, zbog kojeg je bivši visoki politički dužnosnik HDZ BiH optužen za ratne zločine i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Da ti se predstavim, piše Kermo, “ja sam Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza. I mislim da je to dovoljno i da je to najkraća biografija ikada napisana. Ti dobro znaš moje prezime i gdje su Ahmići. Mislim da ti je sve jasno.” Darija Kordića, podsjetimo, ekstremna hrvatska desnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nakon povratka iz zatvora predstavila je kao nevino osuđenog čovjeka i moralnu vertikalu Hrvatske.

 

Uzoriti ratni zločinče! 

Nadam se da si se odmorio od trenutka slijetanja u Hrvatsku do danas. Uz BiH navijam i za Hrvatsku u Brazilu i ponosan što u Hrvatskoj žive i moji Bošnjaci i Bosanci duže od tebe. Izvini zbog toga. Navijam za onu komšijsku Hrvatsku, normalnu, a ne za tvoju kakvu je ti smatraš, ustašku i isključivu. Izvini i zbog toga.

Dragi ratni uzniče! 

Moje javljanje je prirodne naravi, iz učtivosti, a razlog je svekolika isprika ovim putem za sve nepravde koje trpiš i koje ti se stavljaju na teret.

Vrlopoštovani krvniče! 

Da ti se kao prvo predstavim. Ja sam Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza. I mislim da je to dovoljno i da je to najkraća biografija ikada napisana. Ti dobro znaš moje prezime i gdje su Ahmići. Mislim da ti je sve jasno.

 

 

Poštovani ratni osuđeniče! 

Želim ti se uljudno izviniti što navijam za Hrvatsku jer ne gledam je po onome što budale pale zastave moje države. Izvinjavam ti se što sam ostao živ, a valjda nisam trebao, po tvojim uzusima. Primi moju ispriku što nisam ubijen tog 16. aprila 1993. godine u Ahmićima jer da sam ubijen tada onda ti ovo ne bih pisao.

Vrlocijenjeni katile! 

Oprosti svim mojim Ahmićanima koji su preživjeli tvoj pokolj, a po tebi nisu trebali. Izvini što su te rastezali po haaškom sudu, što su te razvlačili i na kraju osudili. Oprosti zbog toga! Ti znaš da si nevin i niko drugi ne mora u to vjerovati.

Poštovani “koljaču”! 

Oprosti što nisam bio na svečanom dočeku na aerodromu u Zagrebu kad si kao uznik i moralna vertikala hrvatske jedinice “Jokera” sletio na sveto europsko tlo u Hrvatskoj. Izvinjavam ti se u ime svih nas što nismo bili na tom spektakularnom dočeku. Nikada to sebi oprostiti nećemo jer je to bila prilika da dočekamo našu perjanicu u EU-u. Žalim za tom prilikom. Suze mi same teku. Voljeni moj genocidašu!  Nisam biskup koji te je dočekao da ti oprostim grijehe, ali ti mogu obećati jedno, nikada te neću proklinjati jer Božji prokletnici ne zaslužuju ljudsko prokletstvo.

Lupiga.Com